Blagoslovom Episkopa bihaćko-petrovačkog G. Sergija, predstavnika Srpske Pravoslavne Crkve pri Ministarstvu odbrane i Oružanim snagama Bosne i Hercegovine, a na osnovu godišnjeg plana rada Ureda pravoslavnog dušebrižništva, od 10. do 14. septembra 2019. godine, grupa od 23 pravoslavna pripadnika Ministarstva odbrane i Oružanih snaga BiH na čelu sa Tomislavom Pajevićem, stručnim savjetnikom nastojatelja Ureda pravoslavnog dušebrižništva, krenula je na pokloničko putovanje u Republiku Grčku i poklonjenje Srpskoj carskoj lavri, manastiru Hilandaru, kolijevci srpske kulture i mjestu trajanja i vječnosti.
U utorak, 10. septembra, krenuli smo iz Istočnog Sarajeva do Sokoca, gdje su u Crkvi Svetog proroka Ilije lokalni sveštenici blagoslovili pokloničko putovanje, nakon čega smo nastavili putovanje prema Svetoj Gori. Kroz Sjevernu Makedoniju i Grčku putovali smo noću i u ranim jutarnjim časovima stigli u Uranopolis, gdje smo se ukrcali na trajekt. Nakon otprilike sat vremena vožnje, i panoramskog razgledanja manastira na Svetoj Gori, koji su vidljivi sa broda, pristali smo na Svetu Goru, gdje nas je sačekao prijevoz do manastira Hilandar.
Primljeni smo u manastirsku gostionicu gdje smo dočekani riječima dobrodošlice i ukratko upoznati sa pravilima ponašanja u samom manastiru, nakon čega smo smješteni u manastriske prostorije namjenjene za goste i nakon odmora u 17.00 sati prisustvovali smo večernjoj službi. Na službu koja je počela u četiri sata, došli smo i ranije, želeći da što više vremena provedemo u molitvi, zajedno sa manastirskom braćom. U toku Svete Liturgije svih dvadeset tri poklonika su se pričestili na zdravlje i spasenje, uz prethodnu ispovijest. Nekoliko sati koje smo imali na raspolaganju do povratka iskoristili smo za obilazak Manastirskog imanja. Na kraju smo se zahvalili na gostoprimstvu i krenuli nazad u luku Jerisos gdje smo se smjestili u hotel da prenoćimo.
Sutradan, 13. septembra, odmorni i puni utisaka, odjavili smo se iz hotela te u skladu sa već utvrđenim rasporedom obišli Kakovo-metoh manastira Hilandar. Nakon kraće prezentacije od strane prijatnih domaćina, i obilaska imanja, krenuli smo nazad kući, blagosloveni i ćutljivi, čuvajući tajnu Hilandara u svojim srcima. Uz nekoliko usputnih odmora u toku putovanja, sretno i bez ikakvih problema stigli smo kući. Na hodočašću je bilo braće koji su već bili u Manastiru ali takođe i određen broj kojima je ovo prvi put da posjete manastir Hilandar. Svi, i oni koji su već bili i oni kojima je to bio prvi put, su oduševljeni, u prvom redu sa životom i radom Manastira a i obnovom Manastira koja na radost, polako ali sigurno napreduje nakon požara 2004. godine. Manastirski monasi, iskušenici, poslušnici i svi drugi koji su se našli tamo u vrijeme naše posjete, sa radošću su odgovarali na naša pitanja i trudili se da nam vrijeme provedeno na Svetoj Gori ostane duboko u sjećanju. Bratsvo manastira nas je nekoliko puta za ovo kratko vrijeme pozivalo na osvježenje uz razgovor i mnogo pitanja sa naše strane, i isto toliko srdačnih odgovora od strane Hilandarskih monaha, uvijek sa osmijehom i smirenošću koja dominira na Svetoj Gori.
Pored manastira Hilandara poklonici su imali priliku da posjete i dvije svetinje u Solunu, Srpsko vojničko groblje na Zejntilniku i hram Svetog velikomučenika Dimitrija. Čuvari Zejtinlika, Đorđe Mihajlović i Predrag Nedeljković, kako samo oni to znaju, očinski su dočekali grupu hodočasnika održavši istorijski čas o nastanku i značaju Srpskog vojničkog groblja u Solunu. Dobra priprema i podrška, sa vjerom u Boga, ovo putovanje je učinilo mnogo ljepšim nego što smo mogli i zamisliti.
„Samo jedan minut na Svetoj Gori ostavlja neizbrisiv trag na svakog čovjeka“
Info - Ured pravoslavnog dušebrižništva